Davna prošlost priskrbila je riječima vrlo značajno mjesto u povijesti.
Kao takve nisu se mogle s današnjom lakoćom bilježiti, a znanje koje su u sebi sadržavale bilo je rezervirano za istančane članove elite.
Strani su se jezici učili bez suvremenih pomagala i rječnika, a o raznovrsnim aplikacijama nemoguće je u tom kontekstu govoriti.
Tu na scenu stupaju svećenici učenjaci kao prevoditelji koji su dali prvi glas ovoj profesiji. Sve ono što to zanimanje uključuje, a i zahtijeva saznajte upravo na ovom mjestu.
Nastavite čitati kako biste saznali sve detalje o prevoditeljstvu.
Brzi odgovor:
Prema najčešće korištenim definicijama prevoditeljstvo se opisuje kao proces prenošenja zapisa iz jednog jezika u drugi, uz poštovanje kulturnih, stilističkih i/ili jezičnih normi. A posebno se ističe to poštovanje različitih kulturnih i jezičnih normi te pravila prilikom prevođenja, a iz razloga kako bi tekst, odnosno informacija, bila jednako razumljiva, čitljiva i/ili jasna i na drugom jeziku.
Prevoditeljstvo – riječi i dijela
Gotovo svatko od nas se u svom obrazovanju susreo sa nekakvim novim, takoreći stranim jezikom koji je sa sobom donio sasvim novi set pravila i osebujnih jezičnih zakonitosti.
Upravo su te specifične jezične zakonitosti omogućile uzlet sasvim legitimnog zanimanja koje svoje korijene duguje jezičnoj diversifikaciji.
Iz toga možemo na vrlo lak i pristupačan način izvući jednostavnu pojmovnu definiciju koja se odnosi upravo na pobliže označen pojam prevoditeljstva.
Ono je samo po sebi jedinstveno zanimanje koje primarno uključuje prevođenje s jednog jezika na drugi.
Kako bi se osigurala maksimalna kvaliteta i vjernost originalnom tekstu, ova definicija također podrazumijeva i potrebnu jezičnu temeljitost uz izjednačavanje svih termina i glavnog smisla teksta.
Kao takav posao prevoditelja na prvi pogled ne uključuje samo puko prevođenje teksta.
U svojem radu prevoditelji su primorani također zaroniti dublje u jezične strukture te na skladan način odgonetnuti strukturne pretpostavke danih jezičnih struktura pred njima.
Stoga se slobodno može reći kako su prevoditelji svojevrsni stručnjaci koji riječi na neki način pretvaraju u djelo koje poučava, inspirira i očarava svojim sadržajem.
Čime se prevoditelji bave?
Prethodno smo ustanovili kako je glavna aktivnost prevoditelja zapravo skrivena u samom pojmu zanimanja.
Pored prevođenja prevoditelji su svakako obvezni zaista mnogo čitati, a uz to primorani su također i konstantno pratiti promjene u jezičnim zakonitostima.
Posebno bitna odrednica koja obuhvaća njihov posao prevođenja svakako je cjelovito obrazovanje i neposredno usavršavanje.
Potrebno je ovladati jezikom, temom, ali i steći potrebna znanja koja im omogućavaju spomenuto usavršavanje u pogledu informatičkog razvoja i možebitnih postignuća na području informatike.
Uz to moraju se također povezati i sa novim kulturnim pretpostavkama svakog jezika s kojim dođu u doticaj.
Slobodno možemo zaključiti kako nam oni pomažu pri svladavanju nepremostivih jezičnih barijera, a ujedno su i jedinstveni konektori koji povezuju govor i jezik dajući pri tome iznimnu važnost originalnosti.
Tumačenjem jezika oni nam prenose svoju ljubav prema lingvistici, nudeći nam pri tome sasvim neobičan uvid u skrovite tajne vlastitog uma, ali i novog teksta koji im je u rukama.
Koje vrste prevoditelja poznajemo?
Ako bismo primijenili neku klasičnu klasifikaciju ovoga zanimanja tada ga možemo razvrstati u dvije općenite skupine: Književne (literarne) te stručne prevoditelje (1).
Književni prevoditelji jedinstveni su u svakom pogledu svoga djelovanja posebice zato jer je ono u velikoj mjeri podređeno upravo tekstu kojega obrađuju.
Oni se u velikoj većini slučajeva nastoje prilagoditi originalnom književnom tekstu koji imaju pred sobom.
Stavljaju se u položaj pojedinog autora kako bi se uspješno povezali sa samim tekstom te pri tome doživjeli sve one osjećaje i odrednice ugrađene u tekst.
Gotovo uvijek se bave prevođenjem pojedinih romana, eseja i dramskih tekstova, a osim toga mogu se također uhvatiti u koštac i sa ostalim djelima sa područja kulture i književnosti.
Stručni su prevoditelji pak druga priča.
Za razliku od njihovih kolega koji se na neki način bave prilagodbom teksta i emocija u njemu, oni se nasuprot tome orijentiraju prema logičkim i analitičkim načelima koji izričito diktiraju očuvanje izvornog smisla teksta kojem pristupaju.
Jasno je kako ova binarna opozicija gotovo izričito dominira prevoditeljskim područjem, no svakako moramo u obzir uzeti i činjenicu postojanja usmenih prevoditelja.
Konsekutivni, simultani i šaptani prevoditelji
Predstavnike ovog aspekta prevođenja odlikuje iznimno razvijena vještina koncentracije i stručnosti, a možemo ih ujedno podijeliti na: konsekutivne, simultane i šaptane prevoditelje.
Konsekutivni prevoditelji svoj posao obavljaju na sasvim poseban način (2).
U ovom slučaju on djeluje kao zapisničar čiji je posao slušati govor na određenom jeziku, zabilježiti određene tekstualne dijelove te iste naposljetku reproducirati pojedinoj osobi na zadanom jeziku.
Vrlo je bitno aktivno slušati analizirajući pri tome dani sadržaj koji se naposljetku po potrebi reproducira ciljanim slušateljima..
Nasuprot njima stoje u opoziciji simultani prevoditelji koji su u suštini bliski svojim prethodnicima, ali su u konačnici ipak različiti (3).
Pojam simultano podrazumijeva tako nešto što bi se odvijalo „istovremeno”.
Stoga je lako zaključiti kako su upravo ovi prevoditelji zaduženi za prijevod koji se odvija po principu slušanja predavača ili govornika te istovremenog prevođenja sadržaja koji se potom diktira nazad u slušalice ciljanim slušateljima.
Naspram konsekutivnog prevođenja koje se odvija po principu uzastopnog prevođenja, ovdje nema gubitka vremena s obzirom na to da se prevođenje odvija odmah prilikom aktivnog slušanja.
Posljednje mjesto na ovoj listi usmenih prevoditelja zauzimaju šaptani prevoditelji.
Oni su na neki način vrlo slični svojim kolegama koji se bave simultanim prijevodom. Slušanje i prijevod su i ovom slučaju istovremeni, no glavna razlikovna karakteristika šaptanog prevoditelja jest ta da se on ne koristi tehničkom opremom.
Prevoditelj prilikom slušanja izvornog govornika automatski šapće prijevod za najviše dvije osobe.
Kao takav koristi se za kratke govore zbog potencijalnog napora govornika, ali i mogućnosti buke koja može nastati prilikom simultanog govora.
Kojim putem krenuti?
Ako ste baš vi jedna od onih osoba koja kao svoju idealnu djelatnost zamišlja baš prevoditeljstvo; u tom slučaju imate zaista sreće.
Filozofski fakultet u Rijeci nudi svima mogućnost daljnje specijalizacije u okviru njihovog poslijediplomskog programa specijalističkog studija prevođenja.
Kroz dva semestra moguće je prikupiti 60 ECTS bodova te steći visokostručno znanje koje omogućava kompetentno obavljanje posla prevođenja.
Slične je uvjete moguće pronaći na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji također u svom kurikulumu sadrži posebno prilagođen poslijediplomski studij prevoditeljstva.
Odlikuju ga kvalitetne jezične vježbe te jedinstvena pomagala koja omogućavaju kvalitetnu naobrazbu.
Iako je prijava za ovu godinu ipak prošla, valja svakako na umu imati ovo visoko učilište koje se već godinama ističe u svijetu obrazovanja.
Svakako provjerite i čime se to bavi komunikolog i što je to esej.
Riječ po riječ
Sve u svemu, lako je zaključiti kako je prevoditeljstvo zbilja jedinstvena prilika za profiliranje kroz prizmu riječi i jezika.
Doticaj sa raznim kulturama prevoditelje stavlja na razmeđe između govora i jezika, a svjedok njihovog utjecaja jest upravo njihova traženost i prepoznatljivost na tržištu rada.
Ako i vi želite biti jedan od njih, uzmite olovku i notes u ruke te se odvažite na avanturu koja će vas riječ po riječ odvesti u misteriozan svijet jezika.
autor: Mateo Belir, mag.cult
Ostavite feedback: Je li vam ovaj sadržaj bio koristan?
