Imenice možemo opisati kao vrstu riječi koja djeluje kao subjekt određene rečenice, a koja se dodjeljuje živim i neživim objektima.
Drugim riječima, to su promjenjive riječi kojima se označuju bića (mama, tata), stvari (zgrada, torba) te pojave (snijeg, sunce). One se zapravo koriste kao zamjena određenog subjekta u rečenici.
Najuža podjela imenica bila bi na opće i vlastite imenice.
Opće imenice označavaju skup određenih predmeta koji imaju nekakve zajedničke osobine – kamen, čovjek itd., dok vlastite imenice služe da bi se odredilo vlastito ime, npr. ime čovjeka – Marko, Marija i sl.
Također, one se mijenjaju po rodu, broju i padežima.
Padeži
Imenice su riječi koje se mijenjaju po padežima.
Svaka imenica može postojati u različitim oblicima – padežima. U hrvatskom jeziku brojimo sedam padeža.
To su sljedeći:
- Nominativ – Tko?, Što?
- Genitiv – Koga?, Čega?
- Dativ – Komu?, Čemu?
- Akuzativ – Koga?, Što?
- Vokativ – Oj!, Ej!
- Lokativ – O kome?, O čemu?
- Instrumental – (S) kim?, (S) čim?
Primijetimo da pokraj svakog padeža imamo i dva pitanja na koja on odgovara.
Ista ta pitanja pomažu nam da lakše razumijemo njihovo značenje, jer ih povezujemo međusobno. U boljem razumijevanju istoga mogu nam pomoći sljedeći primjeri:
Kod nominativa nam se postavljaju pitanja ,,Tko“ i ,,Što“. Ovo je za mnoge najlakši padež jer je vrlo jednostavan. Uzmimo za primjer djevojčicu i torbu. U ovom slučaju bi odgovor na ta pitanja bio, vrlo jednostavno, ,,djevojčica“ i ,,torba“.
Genitiv nas pita ,,Koga“ i ,,Čega“, primjerice ,,koga i čega nema“, pa bi odgovori sukladno tome bili (nema) ,,djevojčice“ i ,,torbe“.
,,Komu“ i ,,Čemu“ pitanja su za dativ. Odgovori su ,,djevojčici“ i ,,torbi“.
Primjećujete da sama deklinacija nije toliko zahtjevna, pa bi za akuzativ odgovori bili „djevojčice“, „torba“.
Vokativ je pored nominativa možda najjednostavniji padež koji sadrži samo usklike, odnosno kao da nekoga doziva. Odgovor je samo „djevojčice“ ili „torbo“.
Lokativ nas pita „O kome“ i „O čemu“ se npr. govori, pa odgovaramo „o djevojčici“, „o torbi“.
I zadnji, ali ne manje važan padež je instrumental koji pita „S kim“ ili „S čim“, a odgovaramo „s djevojčicom“ ili „torbom“.
Pripazite – u slučaju neživih imenica, npr. torba, ako je postavljeno pitanje primjerice „S čim se igram“, izostavljamo slovo S te je tako odgovor – torbom. Igram se torbom ili igram se s djevojčicom.
Broj
Osim padeža, imenice imaju i broj.
Broj označava odnosi li se imenica na jedan subjekt ili na više njih, kao i odnosi li se na samo slaganje s pridjevima kao i glagolima koji imaju različite oblike za jedninu ili za množinu.
Iznimka su one imenice koje imaju samo jedninu (singularia tantum), a to su primjerice narod, razred, policija, željezo, zrak i sl., kao i vlastita imena (Ana, Petar, Maja itd.).
Postoje i one imenice koje imaju samo množinu (pluralia tantum) te su to npr. traperice, njoki, kolica, krstitke i tako dalje. To su neke od iznimki, a mi ćemo se pozabaviti onim imenicama koje imaju i jedninu i množinu.
Recimo, množina od riječi krastavac bila bi krastavci, dok bi jednina od riječi jastuci bila jastuk.
Rod
Imenice u hrvatskom jeziku osim padeža i broja imaju i rod.
Rod određuje oblik pridjeva koji se koristi uz imenicu kao i oblik zamjenice koja može zamijeniti imenicu. Tako imenice mogu biti ženskoga, muškoga ili srednjeg roda.
Rod imenice određujemo tako da ispred nje u nominativu jednine ubacimo pokaznu imenicu ovaj, ova ili ovo.
Tako je npr. djed muškoga roda, a baka ženskoga. Odredimo li rod neživih bića, npr. ova naranča ili ovaj sat, u tom slučaju rod je samo gramatička kategorija.
Česta pogreška je u hrvatskom jeziku određivanje roda za imenicu auto, odnosno za automobil.
U standardnome jeziku ta je imenica muškoga roda, pa je samim time nepravilno upotrebljavati ju u srednjem rodu: „Jesi li vidio ono auto?“ ili „Koje su boje ona auta?“.
Ispravno je „Jesi li vidio onaj auto?“ ili „Koje su boje oni auti?“.
Što su to imenice i kako se dijele
Po gramatičkim svojstvima imenice se dijele na konkretne, apstraktne, vlastite, opće ili zajedničke, zbirne ili kolektivne imenice te tvarne ili materijalne imenice.
Bez obzira na njihovu brojnu podjelu, imenice su zaista jedna od najjednostavnijih vrsta promjenjivih riječi čije savladavanje postavlja čvrst temelj za razumijevanje hrvatskoga jezika i gramatike.
Kako iz razlikovati od drugih riječi
Važno ih je razlikovati od drugih vrsta riječi, a to će nam olakšati upotreba padeža s obzirom da se jedino imenice mogu provlačiti kroz padeže.
Također, važno je zapamtiti da se one odnose na bića, stvari i pojave.
Tako ćemo ih lakše razlikovati od, primjerice, glagola kojima se izriče nekakva radnja (pisati, spavati, slati) ili od pridjeva kojima se opisuju imenice (lijep, sunčan, slavan).
Pridjevi stoje uz imenice te je ponekad nezgodno utvrditi koja je koja vrsta riječi. Samim time pomaže ukoliko upamtimo da oni uvijek stoje uz imenicu i time tvore epitete, a da su imenice te koje se provlače kroz padeže.
Malo ponavljanja nikada nije na odmet, stoga se nadam da sam vam ovim kratkim člankom o imenicama barem malo osvježila znanje i potakla vas na razmišljanje kako biste naučili ono što možda do sada niste znali i ponovili ono što ste zaboravili!
){kind=link}