Zagađenje zraka: Lokalni i globalni problem s onečišćenjem zraka

Često se moglo vidjeti kako se u određenim kineskim gradovima nose maske radi onečišćenog zraka ili čak kako se preporučuje ne izlaziti iz svojih kuća.

Također, slušali smo da se nekad kod nas moglo vozilom u grad ograničeno na način da jedan dan mogu vozila s neparnom registracijskom oznakom, a idući dan vozila s parnom registracijskom oznakom. Sve to upućuje kako postoji globalni i lokalni problem s onečišćenjem zraka.

Radi se o kvaliteti zraka, odnosno njegovom onečišćenju u Hrvatskoj, a posebno u gradu Zagrebu. Onečišćenje zraka podrazumijeva prisutnost određenih tvari u zraku koje mogu biti štetne za zdravlje i život ljudi, životinja i negativno utjecati na biljni svijet.

Tvari koje onečišćuju zrak mogu biti prirodne (prašina, dim, pepeo…) i umjetne (prouzrokovano industrijskim postrojenjima, transportnim sredstvima i sl.).(zzjzbpz.hr, 2020.)

 

Kada se problem pojavio i zašto

Grad Zagreb kontinuirano mjeri kvalitetu zraka od 1965. godine. (zagreb.hr, 2020.) To je regulirano i propisano Zakonom o zaštiti zraka (Narodne novine br. 130/11, 47/14, 61/17 i 118/18), Uredbom o razinama onečišćujućih tvari u zraku (Narodne novine br. 117/12 i 84/17) i Pravilnikom o praćenju kvalitete zraka (Narodne novine br. 79/17).

Grad Zagreb ujedno ima i najviše mjernih mjesta. Kao ostali gradovi koji su poznati kao gradovi s lošijom kvalitetom zraka su Kutina, Osijek, Rijeka, Sisak i Slavonski Brod. (WHO, Županić, 2019.)

Generalno gledajući onečišćenje zraka postoji već stoljećima (čak su i Rimljani spominjali nečisti i smrdljivi zrak), međutim značajno zagađenje počinje u 19. stoljeću zbog industrijske revolucije i korištenja ugljena, te razvijanjem prijevoznih sredstava, odnosno igranjem fosilnih goriva, a kasnije i nafte. (Paviša, 2020. str. 6)

 

Negativne posljedice za Hrvatsku i globalno

U mnogim razvijenijim zemljama su se izrađivale studije o utjecaju zagađenog zraka za zdravlje već početkom  1960-ih. Osim što ima značaja utjecaj na zdravlje ljudi, takav zrak utječe i na cijeli planet općenito.

Naime, zagađenje zraka dovodi do zagrijavanja atmosfere, a to pak neminovno do raznih drugih posljedica kao npr: porasta razine vode, ekstremnih vremenskih nepogoda, uništavanja biljnog i životinjskog svijeta. (ekologija.com.hr, 2020.)

Prema Europskom revizorskom sudu čak je 400.000 preuranjenih smrti unutar zemalja Europske unije zbog zagađenog zraka. (Europski revizorski sud, 2018.)

U prosincu 2020. godine britanski patolog je prvi puta u povijesti zemlje naveo kao izravan uzrok smrti onečišćenje zraka. (M.M./Hina, 2020.)

Što se Hrvatske tiče ona prema tim podacima spada u lošije zemlje. Na slici niže možemo vidjeti po zemljama godine zdravog života na 100 stanovnika koje su izgubljene radi zagađenja zraka. Vidimo kako je Hrvatska nažalost iznad prosjeka EU i među 10 zemalja s najlošijim podacima.

godine zdravog života
Godine zdravog života izgubljene zbog onečišćenja zraka na 100 stanovnika Izvor: https://op.europa.eu/webpub/eca/special-reports/air-quality-23-2018/hr/

Svi smo svjesni kako je zdravlje ljudi i cijelog planeta najbitnija stvar. Ovakve negativne posljedice samo kreiraju lančanu reakciju prema gospodarstvu, međunarodnim odnosima i sl.

 

Koje mjere se već provode za rješavanje problema onečišćenje zraka u Hrvatskoj 

Osim što imamo Zakon o zaštiti zraka NN 127/19, Vlada Republike Hrvatske donijela je plan Zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj NN 61/2008 za razdoblje 2008.-2011., plan zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za 2013.-2017.(Vlada RH, 2013.)

Čini se kako je najznačajniji utjecaj za rješavanje problema s onečišćenjem zraka imala Europska unija, jer prvi planovi su se počeli izrađivati za vrijeme pregovora oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju, odnosno 2007. godine.

To možemo vidjeti iz popisa akcijskih planova i programa za kvalitetu zraka u Republici Hrvatskoj objavljenih na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, 2007.-2020.) Na slici niže možemo vidjeti popis akcijskih planova i programa na lokalnoj razini i na razini Republike.

prikaz akcijskih planova i programa za kvalitetu zraka u RH
prikaz akcijskih planova i programa za kvalitetu zraka u RH Izvor: http://iszz.azo.hr/iskzl/godizvrpt.htm?pid=0&t=4

 

Većina akcijskih planova temelji se na jednakim ciljevima, a to su poboljšanje kvalitete zraka kroz smanjivanje štetnih tvari odnosno njihovih uročnika. Napredak je vidljiv, no iz dostupnih podataka čini se kako dosta ciljeva nije do kraja ispunjeno.

No, dobra je stvar što postoji kontinuitet u planovima, i što se isti cilj nadopunjava i nastavlja iz godine u godinu, tako da su generalno rezultati vidljivi i čini se da ima pomaka na bolje.

Tako npr. grad Zagreb objavljuje rezultate planova na svojim službenim stranicama na poveznici https://eko.zagreb.hr/propisi-i-akti-grada-zagreba/247, a uz to podatke dostavlja i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

 

Mjere koje se već provode na globalnoj razini

Na razini Europske unije postoji agencija za okoliš (EEA). Ona sadrži centar podataka o zagađenju zraka unutar EU. Agencija služi kao potpora u ispunjavanju zakonskih obveza vezanim uz onečišćenje zraka, ocjenjuje politiku, izrađuje dugoročne strategije, skuplja i obrađuje podatke, prati trendove, kreira procjene. (europa.eu, 2020.)

Očito je kako EU ima odlučan stav i politiku prema smanjenju onečišćenja zraka, odnosno povećanju kvalitete. Rezultati takve politike i mjera su itekako vidljivi, pa tako navode u izvještaju kako je manje smrtnih slučajeva zbog onečišćenja zraka i kako je zrak u Europi vidno bolje kvalitete u posljednjih 10 godina. (Bruyninckx, 2020.)

Znanstvenici istražujući uzroke kisele kiše 1960-ih otkrili su kako su glavni krivci za to onečišćivači zraka. U svrhu rješavanja ovog problema 32 zemlje u paneuropskoj regiji 1979. potpisale su UNECE-ovu konvenciju o onečišćenju zraka.

S obzirom na pozitivne trendove potpisnice konvencije trude se uključiti i ostale zemlje, naročito one iz istočne i jugoistočne Europe, te Kavkaza i središnje Azije. (unece.org, 2013.)

Svi međunarodni sporazumi uglavnom utvrđuju opća načela suradnje za smanjenje onečišćenja zraka kroz institucionalni okvir. Cilj je bio smanjivanje štete za zdravlje i okoliš koju su uzrokovala prekogranična onečišćenja zraka.

Rezultati su odlični,  emisije štetnih tvari smanjene su za 40 do 80% od 1990., razine zagađenja olovom smanjene su za gotovo 80% od 1990. do 2012. (unece.org, 2013.)

rezultati emisije štetnih tvari
rezultati emisije štetnih tvari 1990.-2012. Izvor: https://unece.org/convention-and-its-achievements

 

Takvih što manjih što većih sporazuma u smislu sudionika ima stotinu. Vjerojatno jedan od poznatijih kojeg još valja istaknuti je Kyoto Protocol iz 1992. Osnovni cilj je je kontrolirati emisije glavnih antropogenih stakleničkih plinova. (Grubb, 2004. str.2)

Očito postoji dobra volja, no problem kod tih sporazuma je što uglavnom nema prevelikih posljedica kod zemalja koje ne ispune dogovoreno, i što nisu sve zemlje globalno uključene.

 

Zemlja koja predstavlja primjer dobre prakse u smislu rješavanja problema kvalitete zraka

Iako su neki gradovi u Kini i dalje su među najzagađenijima na svijetu, Kina se najviše ističe u mehanizmima za borbu protiv onečišćenja zraka.

Kineska vlada je 2013. započela s konkretnim mjerama: tvornice su morale smanjiti proizvodnju, zatim nešto više od trećine automobila iz javne uprave se nije smjelo voziti, a ljudima se savjetovalo da što manje borave na otvorenom zbog zagađenosti zraka.

Te iste godine Kinesko državno vijeće objavilo je akcijski plan za prevenciju i kontrolu onečišćenja zraka koji između ostaloga uključuje razne mjere za ubrzanje energetskog restrukturiranja, sustav praćenja, upozoravanja i hitnih slučajeva za epizode onečišćenja zraka,  ciljeve za potrošnju ugljena i kontrolu emisija plinova iz vozila.

Taj plan je rezultirao smanjenjem onečišćenja za 35%. Pored toga Peking postigao najveći uspjeh u borbi protiv zagađenosti zraka, naime na kraju 2017. prosječno poboljšanje kvalitete zraka iznosilo je čak 54% u odnosu na prethodnu godinu.

A jedna od glavni značajki je ograničenje u novim automobilima na 150.000 godišnje. (ba.boell.org, 2019.)

 

Mogući prijedlozi rješenja problema s različitih gledišta

 

Osobno stajalište

Moje osobno stajalište je kako se radi o globalnom problemu kojem treba pristupati globalno i lokalno. Treba sustavno uvoditi sve mjere koje su se pokazale dobrima, posebno one za smanjenje stakleničkih plinova. Čini mi se kako su industrijska proizvodnja i prijevoz glavni zagađivači.

Trebalo bi modernizirati postrojenja, koristiti obnovljive izvore energije gdje god je to moguće. Kao prijevoz maksimalno poticati alternativne prijevozne metode poput bicikla, romobila, pješačenja ili koristiti javni prijevoz na električnu energiju. Što se Hrvatske konkretno tiče najveći zagađivači su veći gradovi koji, uz već opisane prijedloge, trebaju staviti fokus i na zbrinjavanje otpada.

Kako pripadamo Balkanu i graničimo sa zemljama koje imaju zagađeniji zrak, trebamo s njima otvoreno razgovarati na koji način možemo zajednički utjecati na bolju kvalitetu zraka u ovoj regiji.

 

Poduzetničko stajalište

Postoje fondovi koji daju bespovratna sredstva za izgradnju obnovljivih izvora energije, za obnovu kuća da bude efikasnije i troše manje i time proizvode manje zagađenja. Potiče se i kupovina automobila na električnu energiju.

Sve to može koristiti poduzetnicima npr. onima koji se bave obnovom zgrada i kuća, koji grade niskoenergetske kuće. Zatim poduzetnicima koji izrađuju električna prijevozna sredstva poput električnih romobila. Naravno postoji i druga strana, a to je industrijska proizvodnja koja bi se smanjila i koja bi trebala pronaći alternativne načine snabdjevanja svojih pogona kako bi što manje zagađivali zrak.

To traži ulaganja i tu treba pronaći efikasan model kako modernizirati takva stara postrojenja. Prodavači goriva i auto industrija trebali bi se fokusirati na proizvodnju goriva odnosno vozila koja manje zagađuju, npr. vozila na plin i električna.

Problem je što to zahtjeva velika ulaganja i troškove i trebat će još dosta vremena da se takvo što ostvari.

 

Gledišta Vlade

Vjerojatno je svim vladama u interesu da zrak bude što čišći. No, isto tako trebaju balansirati svoje odluke kako bi bio zrak što zdraviji, a da ne ugroze industriju ili neku granu poslovanja. Uz to, trebaju vješto pregovarati globalno, ali i unutar svoje regije kako bi sa susjednim državama uspostavili određene dogovore kako će i na koji način poboljšati kvalitetu zraka.

Ne bi bilo previše smisla recimo da se u Hrvatskoj učini sve što može kako bi zrak bio kvalitetan, a istovremeno graničimo sa zemljama koje su veliki zagađivači, naročito Bosna i Hercegovina i Srbija.

Generalno možemo vidjeti kako se redovno potiče adaptacija industrijskih i stambenih objekata, kako se dosta ulaže u obnovljive izvore energije, potiče kupovina automobila na električni pogon, rade staze za bicikle u većim gradovima i sl.

Podaci govore kako su je zrak u zadnjih 10 godina kvalitetniji nego prije, no i dalje treba raditi na tome i vlada mora o zagađenju zraka osvještavati građane, educirati ih i poticati.

 

Gledište EU

Od ranih 1970-ih EU radi na poboljšanju kvalitete zraka. 1990. je osnovala Agenciju za okoliš, a 1994. i Europsku informacijsku i promatračku mrežu za okoliš. Osnovne zadaće su pomagati uniji i članicama prilikom donošenja odluka o poboljšanju okoliša, ekonomske politike prema okolišu, održivosti, koordinirati Europsku mrežu za okoliš. (europa.eu, 2020.)

Također, Europska komisija kroz zeleni akcijski plan želi svesti sva zagađenje općenito na nultu razinu. Nedavno su objavili i plan djelovanja za sve članice po tom pitanju. (ec.europa.eu, 2020.)

Dakle, stajališta EU su jasna, žele podići kvalitetu zraka na najveću moguću razinu, i to već čine kroz razne poticaje, edukacije, izvještaje… Sada imaju još ambiciozniji plan, a to je nulta razina zagađenja. Jasno je kako unutar Euro zone to dobro funkcionira, no najveći zagađivači su izvan Euro zone i izvan kontinenta, stoga je u interesu EU i globalno poticati ostale zemlje na isto.

U međunarodnom kontekstu EU usko surađuje s drugim zemljama članicama UNECE-a na kontroli međunarodnog onečišćenja zraka. Pored toga, EU aktivno je sudjelovala u radu na rezoluciji UNEP-ove skupštine o sprječavanju i smanjenju onečišćenja zraka na globalnoj razini.( ec.europa.eu, 2019.)

Očito je stajalište kako i izvan granica svojih članica EU želi doprinijeti i globalnoj osviještenosti i mjerama za bolju kvalitetu zraka i zdraviji život za cijelu planetu.

 

Zaključak

Zagađenost zraka pogađa sve zemlje ove planete. Kod nekih je to jače kod nekih manje. Sve zemlje, sve regije i zajednice trebaju uložiti trud i njegovati kvalitetne međunarodne odnose koji mogu biti temelj svih promjera potrebnih za što kvalitetniji zrak, a time i život.

Bez zraka život nije moguć. Stoga čuvajmo naš zrak!