Hrvatska ima najveći generacijski jaz u korištenju društvenih mreža u Europskoj uniji. Prema Eurostatovim podacima za 2025., društvene mreže upotrebljavalo je 90,7 posto mladih u dobi od 16 do 29 godina, nasuprot 61,5 posto stanovništva u dobi od 16 do 74 godine. Razlika iznosi čak 29,2 postotna boda.
Mladi su prvi koji su odrasli s tehnologijom. Oni znaju kako funkcioniraju aplikacije, kako se postavljaju filteri, kako se prati broj lajkova i kako se „skrola“ satima.
Ali upravo zato što se njime tako dobro služe, sve se teže odvajaju od interneta.
Hrvatska ima najveći generacijski jaz u korištenju društvenih mreža
Prema podacima Eurostata za 2025. godinu, 90,7 posto mladih u Hrvatskoj (u dobi od 16 do 29 godina) koristi društvene mreže, dok je udio u općoj populaciji svega 61,5 posto.
To je najveći jaz u cijeloj Europskoj uniji od čak 29,2 postotna poena razlike između mladih i opće populacije.
Istraživanje Hrvatske udruge digitalnih izdavača (HUDI) iz srpnja 2026. pokazalo je da 68,9 posto mladih nekoliko puta dnevno koristi društvene mreže za informiranje, dok televiziju i internetske portale prati 34 posto ispitanih pripadnika generacije Z.
No ono što je najzanimljivije da ispitanici iskazuju veće povjerenje u radio, tisak, televiziju i internetske portale nego u TikTok i sadržaje influencera. Drugim riječima, ono što mladi najčešće prate nije nužno i ono čemu najviše vjeruju.
Mladi su, dakle, svjesni da dio sadržaja koji prate možda nije istinit, ali ga svejedno nastavljaju pratiti.
Pet sati dnevno i osjećaj da nije dovoljno
Prema prilogu HRT-a iz ožujka 2026., mlađa populacija u Hrvatskoj provodi više od pet sati dnevno na društvenim mrežama. Većinom pregledavaju zabavni sadržaj i druže se s vršnjacima.
Ta brojka ne govori cijelu priču. Ona ne govori o kvaliteti tog vremena. Ne govori o osjećaju da si uvijek na vezi, da moraš odgovoriti, da moraš biti dostupan. Ne govori ni o FOMO-u (engl. Fear of missing out), odnosno strahu od propuštanja koji je, prema istraživanju na 256 hrvatskih studenata, postao ciklus od pet faza: okidač, emocija, digitalno angažiranje, post-FOMO stanje i suočavanje.
Maturant iz Zagreba opisao je to za HRT: „Tu veliku ulogu sigurno igra to zapravo prikazivanje života drugačijim, nego što je on u stvarnosti i svatko je izložen tome i ta stvarnost koja nije stvarna postaje nešto što svi mi kolektivno vjerujemo.“
Algoritmi kao nevidljiva ruka koja oblikuje identitet
Često se može pročitati kako problem nije samo u vremenu. Problem je u algoritmima.
Kako objašnjava australski eSafety Commissioner, algoritmi i sustavi preporučivanja utječu na to što će se korisniku prikazivati. Cilj mnogih platformi nije nužno dobrobit korisnika, nego zadržavanje njegove pažnje što dulje.
A mladi su, upravo zbog razvojne faze u kojoj se nalaze, posebno ranjivi.
Pregled znanstvenih istraživanja objavljen 2024. u časopisu Nature Reviews Psychology upozorava na moguće mehanizme kojima društvene mreže mogu pojačati adolescentnu osjetljivost na društveno uspoređivanje, povratne informacije vršnjaka i osjećaj isključenosti. Međutim, autori naglašavaju da dosadašnji nalazi nisu jednoznačni te da učinci ovise o sadržaju, načinu korištenja i osobinama pojedinca.
UNICEF-ovo istraživanje 2022. u Hrvatskoj pokazalo je da svaki treći učenik i student osjeća stres, usamljenost, zavist ili nižu razinu samopouzdanja upravo zbog sadržaja na društvenim mrežama.
Cijena „skrolanja“
Podaci o mentalnom zdravlju adolescenata u Hrvatskoj zabrinjavajući su i neovisno o raspravi o društvenim mrežama. Prema nalazima istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz 2024., na koje su se pozivali sudionici saborske sjednice u prosincu 2025., značajan udio adolescenata prijavljuje samoozljeđivanje i suicidalne misli. Stručnjaci pritom upozoravaju i na povezanost intenzivnog korištenja društvenih mreža s teškoćama mentalnog zdravlja, no samo iz tih podataka ne može se zaključiti da su društvene mreže njihov izravan uzrok.
Predsjednica Odbora za zdravstvo Ivana Kekin tada je izjavila da djeca u digitalnom prostoru nisu ravnopravni akteri jer su algoritmi dizajnirani za zadržavanje pažnje, a djeca se ne mogu od toga braniti. A profesor Boris Jokić dodao je da djecu odgajaju i obrazuju algoritmi, iako društvo misli da samo oni odgajaju i obrazuju djecu.
Prema istraživanju Pew Research Centera iz 2025., provedenom među američkim adolescentima od 13 do 17 godina, 31 posto ispitanika osjeća pritisak objavljivati popularan sadržaj, a jednak udio navodi da se zbog društvenih mreža ponekad osjeća isključeno iz društva.
Podaci istraživanja HBSC, koje je predstavio Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, utvrdili su među gotovo 280 000 mladih u 44 zemlje i regije, da 11 posto adolescenata pokazuje znakove problematičnog korištenja društvenih mreža, nasuprot sedam posto 2018.
Problematično korištenje podrazumijeva poteškoće s kontroliranjem ponašanja i negativne posljedice, a ne samo velik broj sati na internetu. Za ostale mlade društvene mreže mogu biti koristan prostor za komunikaciju, učenje i stvaranje prijateljstava.
I to ne bismo smjeli zanemariti.
Pravila i pravo na digitalno isključivanje
Europska unija sve više usmjerava regulaciju prema samim digitalnim platformama, a ne isključivo prema ponašanju djece i roditelja. Europska komisija u srpnju 2025. objavila je smjernice za zaštitu maloljetnika u okviru Akta o digitalnim uslugama, kojima se preporučuju sigurnije zadane postavke privatnosti, prilagodba sustava preporučivanja i ograničavanje funkcionalnosti koje potiču pretjeranu uporabu. Dodatni korak predstavlja prijedlog EU Kids Acta, koji je Komisija predstavila tijekom rujna 2026. Njime se, među ostalim, predlažu pravila o minimalnoj dobi za samostalno korištenje određenih društvenih mreža i snažnije obveze digitalnih platformi prema maloljetnicima. Budući da je riječ o zakonodavnom prijedlogu, ta pravila još ne predstavljaju važeću zakonsku obvezu.
Istodobno, organizacije mladih u dokumentu o digitalizaciji i pravu na odspajanje mladih izričito ističu pravo na odspajanje (right to disconnect), ne samo na poslu, nego i u obrazovanju. Pravne analize, poput rada o pravu na ostanak offline u digitalnoj transformaciji, pokazuju koliko je teško ostvariti autonomiju ako svakodnevno funkcioniranje i pristup informacijama podrazumijevaju stalnu online prisutnost.
Može li se izaći? JOMO i digitalni predah
Sve više mladih govori o JOMO-u (engl. Joy of Missing Out) – radosti propuštanja. To nije više samo FOMO, strah da nešto propuštaš. To je svjesna odluka da ne moraš biti dio svega. Da možeš biti offline i pustiti notifikacije da se gomilaju, a pritom ne osjećati krivnju.
U istraživanju objavljenom 2025. u časopisu JAMA Network Open sudjelovala su 373 mlada odrasla ispitanika, od kojih se 295 odlučilo na jednotjedni digitalni odmor. U toj su skupini zabilježena smanjenja simptoma anksioznosti za 16,1 posto, depresije za 24,8 posto i nesanice za 14,5 posto. Autori ipak upozoravaju da treba dodatno istražiti koliko takvi učinci traju i u kojoj se mjeri mogu pripisati samom smanjenju korištenja društvenih mreža.
Ali, ključno pitanje je: zašto bi mladi uopće trebali raditi „digitalni odmor“? Zašto bi trebali „izlaziti“ iz nečega što je postalo normalan dio života?
Je li offline luksuz?
„Jasno mi je da ću se na taj način izolirati od velikog dijela ljudi, i vrlo vjerojatno pasti u zaborav kod većine…“
Tako je u raspravi na hrvatskom Redditu u veljači 2026. jedan korisnik opisao svoju želju da izbriše društvene mreže. Smeta mu beskonačno pregledavanje sadržaja, osjećaj izgubljenog vremena i strah da će jednoga dana požaliti što je velik dio mladosti proveo gledajući u ekran.
Ali istodobno ga brine i nešto drugo.
Hoće li ga prijatelji zaboraviti ako izbriše društvene mreže?
Kada mlada osoba ugasi mobitel, gubi li time i dio svojega društvenog života? Propušta li informacije o školskim obvezama, sportskim treninzima i druženjima? Gubi li osjećaj pripadnosti?
Hrvatska ima zakone, strategije i institucije koje se bave digitalnim svijetom. Ali ima li i kulturu u kojoj je sasvim normalno ne biti stalno dostupan?
U tome je, čini mi se, pravi smisao analognog minimuma za mlade.
Ne život bez interneta.
Nego život u kojem internet nije uvjet da biste ostali dio društva.
Napomena: tekst objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.










Ostavi komentar