Nevidljivi zidovi modernog doba

Sedam dugih godina… Nije to samo stih pjesme, to je i činjenica. Naime, Zakon o digitalnoj pristupačnosti na snazi je već dugih sedam godina. Ipak, osobe s invaliditetom i dalje svakodnevno nailaze na mrežne stranice čiji sadržaj čitači zaslona ne mogu pravilno protumačiti, obrasce čija polja nemaju odgovarajuće tekstualne oznake i sadržaje koji su im u potpunosti nedostupni. Prema najnovijem izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2026. godinu, u hrvatskom Registru osoba s invaliditetom evidentirano je 730 987 osoba, što odgovara približno 18,9 posto stanovništva Hrvatske.

Pravni okvir

Što kaže zakon?

Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i mobilnih aplikacija iz 2019. obvezuje tijela javnog sektora na usklađivanje mrežnih stranica i aplikacija sa smjernicama WCAG 2.1 na razini AA i odgovarajućim europskim normama pristupačnosti.

To, među ostalim, znači da:

1. sve slike moraju imati alternativni tekst (kako bi ih čitači zaslona mogli opisati)
2. videozapisi moraju imati titlove i, gdje je primjenjivo, zvučni opis (audiodeskripciju)
3. obrasci moraju biti logički strukturirani i omogućiti navigaciju tipkovnicom
4. sadržaj mora biti razumljiv i predvidljiv

Od 28. lipnja 2025. Europski akt o pristupačnosti (European Accessibility Act) dodatno proširuje obveze i na privatni sektor: banke, e-trgovinu, prijevoz, komunikacijske usluge. Hrvatski sabor donio je Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga u lipnju 2025., kojim se te europske obveze prenose u nacionalno zakonodavstvo.

Ali, kao i uvijek, pitanje je provedbe.

Digitalno dostupno, ali ne uvijek i pristupačno

Jedno od meni posebno zanimljivih svjedočanstava pronašao sam u izvješću s konferencije „Pristupačna budućnost”, održane u lipnju 2025. Kolegica Josipa Ban iz Poslovnog dnevnika razgovarala je tada s Nevenom Zubčić iz Udruge Zamisli. Nevena se kreće uz pomoć invalidskih kolica, slabovidna je i ima motoričke teškoće. Drugim riječima, njezino iskustvo pokazuje kako jedna digitalna usluga može biti nepristupačna iz nekoliko potpuno različitih razloga.
Upozorila je da sama činjenica što je dokument u digitalnom obliku ne znači da ga slabovidna osoba može pročitati.

Poteškoće mogu uzrokovati veličina slova, vrsta fonta, nedovoljan kontrast ili način na koji je dokument izrađen.

No isto tako zbog motoričkih teškoća ne može uvijek pravodobno odazvati na sadržaje ili radnje koje imaju vremensko ograničenje.

Marko (34) je slijep od rođenja. Živi u Zagrebu i radi kao pravnik u jednoj nevladinoj organizaciji. Računalom se služi svakodnevno, ali, kako kaže: “Svaki dan iznova otkrijem da negdje nešto ne radi”.

„Evo prije nekoliko mjeseci trebao sam predati zahtjev preko e-Građana. Stranica mi je bila dostupna, ali taj obrazac nije. Naime, čitač zaslona jednostavno nije mogao pročitati sva polja. Neka su valjda bila prazna, a neka su imala oznake koje vjerojatno nisu bile povezane s opisom. Na kraju sam i odustao.“

Marko nam kaže da je navikao na to, ali i dodaje da ga to svaki put iznova ljuti.
„Mnogi misle da je problem samo u tome što ne vidim. A ja sam s druge strane i smatram da je hendikep u sustavu koji često zaboravlja na nas.”

Što kažu institucije?

Na konferenciji “Pristupačna budućnost”, održanoj u lipnju 2026. u organizaciji HAKOM-a, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić upozorio je da su mnoge mrežne stranice i dalje nepristupačne te da dio sadržaja čitači zaslona ne može pravilno protumačiti. Istaknuo je da takve prepreke otežavaju ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u digitalnom životu, iako se stanje postupno poboljšava.

Na šestom okruglom stolu „Digitalna pristupačnost – od zakona do prakse”, održanom u rujnu 2025., sudjelovalo je više od 200 sudionika. Predstavnik Ureda povjerenice za informiranje Marko Kovačić izjavio je da dio tijela javnog sektora i dalje ima poteškoća s potpunim usklađivanjem sa standardima pristupačnosti.

A Dario Ćavar iz Hrvatskog saveza slijepih istaknuo je važnost dosljedne primjene zakona, osobito u osiguravanju pristupačnog sadržaja osobama s oštećenjem vida.

Nije dovoljan samo veći font

Da digitalna pristupačnost nije pitanje kozmetičkog uređivanja internetske stranice, dobro pokazuje i iskustvo Kristine Šporčić Radoš. Ona je slijepa osoba koja se koristi digitalnim tehnologijama i javnim prijevozom, a svoja je iskustva javno iznijela tijekom radionice posvećene aplikaciji Danova Next. Kristina je upozorila na teškoće koje se pojavljuju kada aplikacija sadrži mnoštvo fotografija i videosadržaja bez odgovarajućih tekstualnih opisa.

Zašto je to problem?

Zato što slijepe osobe pri korištenju interneta često upotrebljavaju takozvane čitače zaslona. Programi poput NVDA-a, JAWS-a, VoiceOvera ili TalkBacka omogućuju im da tekst na zaslonu slušaju ili ga, uz odgovarajuću opremu, čitaju na Brailleovu retku. Osoba može pregledavati mrežne stranice, čitati elektroničku poštu, pisati dokumente, komunicirati i obavljati brojne druge poslove bez oslanjanja na vid.

Ali postoji uvjet, a to je da mrežna stranica ili aplikacija mora biti pravilno izrađena.

Problem neće nestati kupnjom skupljeg mobitela ili instaliranjem bolje aplikacije.

Ako je sadržaj nepravilno izrađen, ni najbolji čitač zaslona ne može uvijek pogoditi što je njegov autor želio reći.

To potvrđuju i CARNET-ove Smjernice za osiguravanje digitalne pristupačnosti, ažurirane 2025. godine. One među važnim zahtjevima ističu logičnu strukturu sadržaja, tekstualne opise, mogućnost upravljanja tipkovnicom i kompatibilnost s pomoćnim tehnologijama.

Dakle, zaključio bih da nije riječ o posebnim pogodnostima za malu skupinu korisnika već o pravilima dobrog razvoja digitalnih usluga.

Brojna svjedočanstva osoba s invaliditetom pokazuju da problem nije u samoj digitalizaciji, nego u načinu na koji se ona provodi. Nije nužno izrađivati posebnu mrežnu stranicu za svaku skupinu korisnika. Potrebno je postojeće usluge od početka oblikovati tako da njima ravnopravno mogu upravljati i osobe koje se služe pomoćnim tehnologijama.

Napomena: tekst objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.