Početna Aktualno Privatnost prije prvog pristanka: tko odlučuje koliko će djetetova života završiti na internetu?
Aktualno

Privatnost prije prvog pristanka: tko odlučuje koliko će djetetova života završiti na internetu?

Podijeli
Otac i kćer ispred laptopa
Podijeli

Ravnateljica jedne hrvatske osnovne škole na službenom Facebook profilu škole javno je objavila imena učenika zatečenih na mjestu oštećenja školske imovine. Roditelji su zatražili uklanjanje objave, tvrdeći da njihova djeca nisu uzrokovala štetu. Objavu je prenijela čak i lokalna radijska postaja. Slučaj je dokumentiran u Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2024. godinu. Ravnateljica je u svojem očitovanju tvrdila da nije optužila učenike za uništavanje imovine, nego upozoravala na neprimjeren odnos prema školskom prostoru. Također je navela da ima roditeljske privole za objavljivanje imena i fotografija učenika te da je spornu objavu naknadno uklonila.

No može li opća roditeljska privola za objavljivanje fotografija sa školskih aktivnosti opravdati javno prozivanje djece zbog sumnje na neprimjereno ponašanje?

Privola za objavljivanje fotografija sa školskih aktivnosti ne znači automatski i dopuštenje za javno prozivanje učenika. I upravo se tu otvara pitanje koje me posebno zanima: tko zapravo upravlja digitalnim identitetom djeteta?

Roditelji? Škola? Sportski klub? Mediji? Ili samo dijete, koje možda nitko nije ni pitao slaže li se s objavom?

Roditelji objavljuju, djeca nasljeđuju

Postoji i znanstveni naziv za roditeljsko objavljivanje sadržaja o djeci na društvenim mrežama – sharenting. Prema istraživanju Katarine Delimar Vdović, Silvije Rogošić i Tomislava Krznara, objavljenom 2025., među 226 ispitanih roditelja djece mlađe od 13 godina njih 68 posto izjavilo je da objavljuje sadržaje o svojoj djeci. Još je zanimljivije da 60 posto ispitanika smatra kako se takvim objavama može kršiti pravo djeteta na privatnost. Istodobno, 45 posto ispitanih roditelja objavljuje sadržaje na kojima je djetetovo lice potpuno vidljivo, a kod 31 posto ispitanika u objavama su dostupni i osobni podaci djeteta.

Dakle, dio roditelja prepoznaje problem, ali svejedno objavljuje.

Ipak, ne treba generalizirati.

Drugo istraživanje, koje je Sandra Horvat objavila krajem 2025., obuhvatilo je 162 roditelja. Rezultati su pokazali opreznije ponašanje, rjeđe objavljivanje i ograničavanje vidljivosti sadržaja uglavnom na prijatelje.

Nijedan uzorak nije reprezentativan za sve hrvatske roditelje. Međutim, zaključio bih da oba istraživanja otvaraju isto pitanje.

Roditelji fotografiju najčešće doživljavaju kao uspomenu, ali dijete možda jednoga dana neće.

Nije svako dijeljenje dječjih fotografija jednako jer fotografija koju roditelj sačuva u obiteljskom albumu ili podijeli u uskom krugu bliskih osoba ne predstavlja isti rizik kao javna objava dostupna neograničenom broju korisnika.

„Pa nije ti zlatan!”

Zanimljivu raspravu pronašao sam u objavi na Redditu iz svibnja 2026. Jedna korisnica opisuje kako su druge majke komentirale majku koja nije željela da se fotografije njezina djeteta objavljuju na društvenim mrežama. Prema njezinu svjedočanstvu, reakcije su uključivale i podrugljivo: „Pa nije ti zlatan.“

Iako je riječ o anonimnom, neprovjerenom osobnom iskustvu, a ne dokaz raširenosti takvog ponašanja, reakcija je zanimljiva.

Kada roditelj želi zaštititi djetetovu privatnost, nekima to izgleda kao pretjerivanje.

A zašto bi bilo etiketirano kao pretjerivanje? Zar pravo na privatnost ovisi o tome koliko je nekome dijete zanimljivo?

Vrtićka fotografija nije dopuštenje za objavu na Facebooku

U svibnju 2026. Agencija za zaštitu osobnih podataka objavila je posebne preporuke o fotografijama i videozapisima djece. U tim se preporukama jasno razlikuju fotografiranje i snimanje od javnog objavljivanja sadržaja. Privola za fotografiranje djeteta ne znači automatski i privolu za objavu njegove fotografije na internetu. Jednako tako, dopuštenje za objavu na službenoj stranici vrtića ne podrazumijeva dopuštenje za Instagram, Facebook ili YouTube.

Roditelji moraju znati gdje će sadržaj biti objavljen, zašto, kome će biti dostupan i koliko dugo.

AZOP čak preporučuje da vrtići, škole i sportski klubovi javnu objavu dječjih videozapisa promatraju kao iznimku, a ne kao pravilo.

Postoji, doduše, važna pravna razlika.

Prema AZOP-ovim uputama za škole, za samo fotografiranje djece na javnim školskim priredbama nije uvijek potrebna prethodna roditeljska privola, uz uvjet da postoji odgovarajuća pravna osnova i da su roditelji prethodno obaviješteni. Međutim, dopuštenost fotografiranja ne znači automatski i dopuštenost javnog objavljivanja fotografija. Za pojedinačne fotografije djece potrebno je zasebno procijeniti pravnu osnovu i svrhu obrade, osobito ako se fotografija objavljuje zajedno s imenom i prezimenom djeteta.

Zato nije točno da je svako školsko fotografiranje bez roditeljskog potpisa nezakonito. Ali nije točno ni da jedna potpisana suglasnost dopušta neograničeno objavljivanje.

Sportski uspjesi i javne fotografije

Slična se pitanja pojavljuju u sportskim klubovima. Dijete osvoji medalju, a klub zatim objavi njegovu fotografiju s natjecanja, ime, prezime, godište i rezultat.

Lijepa vijest.

No pravobraniteljica za djecu u službenim odgovorima upozorava da roditelji i djeca trebaju biti potpuno informirani gdje će se fotografije i snimke objavljivati te imati mogućnost izjasniti se o tome. Ovdje treba razlikovati izvještavanje o sportskom događaju od promotivnog korištenja fotografije pojedinog djeteta.

Nije svaka objava sportskog rezultata nezakonita, a novinarsko izvještavanje ima i posebna pravila. No je li za promociju kluba nužno objaviti prepoznatljivo lice svakog djeteta?

I zašto ne bismo, osobito kod mlađe djece, češće fotografirali pehare, medalje, zajedničke aktivnosti ili trenutke u kojima identitet pojedinog djeteta nije otkriven?

Pravobraniteljica: 75 prijava povezanih s privatnošću djece

Da problem nije samo teorijski, pokazuje najnovije Izvješće pravobraniteljice za djecu za 2025. godinu. Ured je tijekom 2025. postupao u 75 pojedinačnih predmeta povezanih s povredama prava djeteta na privatnost.

Ured je zabilježio i 26 prijava povezanih s privatnošću djece u medijima, nasuprot 42 prijave godinu ranije. Među problemima bile su fotografije objavljene bez odgovarajuće suglasnosti, sadržaji u kojima su dječja lica zamućena, ali je identitet moguće otkriti iz drugih informacija, te objave na privatnim Facebook profilima, stranicama lokalnih samouprava i sportskih klubova.

Posebno neugodan detalj iz izvješća odnosi se na razvedene roditelje koji su prijavljivali objave dječjih fotografija bez suglasnosti drugog roditelja. Dakle, ni unutar obitelji ne postoji uvijek suglasnost o tome što smije završiti na internetu.

A dijete? Njega se nerijetko najmanje pita.

Maknite moje fotografije

Prema Općem komentaru br. 25 (2021.) Odbora UN-a za prava djeteta, dječje pravo na privatnost vrijedi i u digitalnom okruženju. Roditelji pritom trebaju poštovati djetetovu sve veću samostalnost i sposobnost donošenja odluka. To znači da roditeljska skrb ne podrazumijeva neograničeno pravo raspolaganja djetetovim identitetom.

A što kada je fotografija već objavljena?

AZOP objašnjava da se najprije treba obratiti osobi ili organizaciji koja ju je objavila i zatražiti uklanjanje. Ako postoji sumnja na nezakonitu obradu osobnih podataka, moguće je ostvarivati prava zajamčena Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i obratiti se AZOP-u. Povlačenje privole mora biti jednako jednostavno kao njezino davanje i ne smije imati negativne posljedice za dijete.

No uklanjanje izvorne objave ne jamči da fotografiju netko ranije nije preuzeo ili dalje podijelio.

I tu dolazimo do možda najvažnijeg pitanja.

Dio djetetova digitalnog identiteta već je oblikovan. Zato se možda trebamo prestati pitati samo imamo li pravo objaviti fotografiju svojeg djeteta. I početi se pitati bi li naše dijete, kada bi danas moglo razumjeti posljedice, željelo da tu fotografiju objavimo?

Napomena: tekst objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.

Podijeli

Ostavi komentar

Odgovori

Prije komentiranja pročitajte Pravila komentiranja i propise unutar čl. 94 Zakona o elektroničkim medijima.

Slični članci

Postaju li roditelji digitalni administratori djetinjstva?

„Ne želim se pridruživati tim grupama, ali učiteljica inzistira i tamo šalje...

Kako digitalizacija produbljuje teritorijalnu nejednakost

Priznajem, statistički podaci o razvoju internetske infrastrukture pokazuju napredak. Prema HAKOM-ovim podacima...

Nevidljivi zidovi modernog doba

Sedam dugih godina… Nije to samo stih pjesme, to je i činjenica....

Novac bez mobitela: što kada do vlastitog novca ne možete bez šaltera?

Od početka 2026. banke u Hrvatskoj moraju građanima s redovitim primanjima omogućiti...

Mogu li pacijenti do zdravstvenih usluga bez lozinke i tuđe pomoći?

Digitalizaciju zdravstvenog sustava uvođenjem eRecepta, eUputnice, eNaručivanja i Portala zdravlja Ministarstvo zdravstva...

Kada obitelj postane šalter: kako su djeca i unuci preuzeli ulogu neformalnih „digitalnih skrbnika”

„Imate prigovor na transakciju? Pošaljite nam to e-mailom!“ „Ja vam nemam e-mail,...

Istraživanje otkrilo ŠOKANTNU istinu: Kolege su Hrvatima veći pakao na poslu od male plaće i šefa!

Ako pitate hrvatske zaposlenike što im najviše „diže tlak“ na radnom mjestu,...